Nova godina introspektivna – večeras ne moram nigde da stignem
Možda je najvažnije što sam još ovde, i ništa više Večeras neću juriti. Neću proveravati sat, ni odbrojavati. Neću praviti spisak želja, ni donositi odluke.
Možda je najvažnije što sam još ovde, i ništa više Večeras neću juriti. Neću proveravati sat, ni odbrojavati. Neću praviti spisak želja, ni donositi odluke.
Dođe trenutak kada ne znaš šta želiš – ali znaš šta osećaš U toj noći kada svi planiraju, obećavaju, najavljuju novi život, neki ljudi samo
Imaš osećaj da si negde između, i to je u redu Nije svaka Nova godina ispraćaj prošlosti. Ponekad nije ni doček budućnosti. Ponekad je samo
Kada glas ne peva, već progovara umesto tebe Ima nešto u glasu Ace Lukasa što se ne uči. Ne dolazi iz tehnike, ni iz iskustva.
Šta ako Nova godina ne donosi promenu? Navikli smo da je Nova godina nešto što mora da pokrene. Da donese novi početak, novi smisao, novo
Veče bez uloga, bez maske, bez distance Kad Aca Lukas izađe na binu u novogodišnjoj noći, atmosfera se ne menja zbog svetla – već zbog
Tišina nije bila slabost – bila je štit Postoje godine koje ne ostave trag na kalendaru, ali ostanu zauvek u telu. Niko ih ne pamti
Pesma koja se ne završava u refrenu Kada Aca Lukas izađe na binu, grad ne postaje glasniji – on postaje dublji. U trenutku kada krene
Kada ne znaš da li nešto završava ili tek počinje Nova godina se često doživljava kao crta, kao jasna linija između onog što je bilo