Nisam planirao ništa posebno. Iskreno, nisam ni znao gde ću dočekati. Godina mi je bila duga, zahtevna, tiha u nekim delovima, preglasna u drugim. Nisam želeo gužvu. Nisam želeo obavezni osmeh, ni formalna odela, ni pitanja „Gde si ti ove godine?“. Hteo sam da se sakrijem – a opet, nadao sam se da će me neko pronaći.
I onda mi je neko, gotovo usput, rekao: „Dođi, Aca Lukas peva. Nemaš šta da izgubiš.“ I bio je u pravu. Nisam imao šta da izgubim. Ali nisam znao da ću dobiti.
Ušao sam u salu bez očekivanja. Sam, sa čašom u ruci i glavom punom stvari koje nisam znao kako da izgovorim. Posmatrao sam ljude. Neki su već igrali. Neki su gledali u pod. Neki su čekali da muzika krene da bi znali kako da se ponašaju. I onda je krenulo.
Ne znam koja je bila prva pesma. Znam samo da me je presekla. Kao da me neko zvao imenom kroz stih. Kao da je taj glas znao šta mi je ova godina uzela, a šta sam zadržao po cenu tišine.
I pevao sam. Tiho prvo. Pa sve glasnije. Onda sam shvatio da nisam jedini. Oko mene – ljudi koji se ne znaju, ali kao da su svi zajedno plakali za istim stvarima. Smejali se zbog istih gluposti. Borili se na isti način. I svi smo, u tom trenutku, bili deo istog refrena.
Lukas nije samo pevač. On je neko ko zna da ne moraš uvek da budeš jak. Ko zna kako izgleda kad se boriš sa sobom. I ne traži da se objasniš. Samo da se otvoriš. Da otpustiš. Da pustiš pesmu da kaže ono što nisi umeo da izgovoriš.
U ponoć sam bio miran. Prvi put posle dugo vremena. Nisam mislio na ono što nemam. Mislio sam na ono što osećam. I to je, u toj tišini dok su svetla plesala oko mene, bilo sasvim dovoljno.
Zažalio sam samo jedno. Što ranije nisam sebi dao priliku za ovakvu noć. Što sam mislio da mi doček ne treba. Što sam zaboravio da postoji način da se godina završi dostojanstveno – s pesmom, emocijom i tišinom koja te ne pritiska, nego oslobađa.
Ako se pitaš da li treba da ideš na doček uz Lukasa – ne razmišljaj previše. Idi. I ne zbog atmosfere, ni zbog programa, ni zbog glamura. Idi zbog sebe. Da se podsetiš. Da staneš. Da udahneš. Da počneš ispočetka – ali ovog puta iz pravog mesta.